Bijele trake: Podržite roditelje ubijene prijedorske djece

jmstGrađanska inicijativa "Jer me se tiče" poziva građanke i građane da obilježe Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru, 31. 5. 2015. godine. Obilježavanje će se, kao i prošlih godina, odvijati šetnjom kroz glavnu gradsku ulicu, te postavljanjem ruža sa imenima ubijene djece, na glavnom prijedorskom trgu.

"Prije 23 godine prijedorski nesrbi su se morali 'označiti' bijelim trakama. Kao akt sjećanja i suosjećanja, mi ćemo 31. 5. oko ruke nositi bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta, te poricanja zločina", ističu u inicijativi "Jer me se tiče".

U inicijativi navode da građani i građanke samim svojim prisustvom u Prijedoru na 31. 5. pomažu roditeljima da konačno naprave spomenik dostojan nedužnih 102 dječaka i djevojčica koji su ubijeni u svom gradu.

"Potrebni smo roditeljima ubijene djece da svojim prisustvom u Prijedoru, sa bijelom trakom oko rukava, pružimo podršku u njihovim nastojanjima da se spomenik dječacima i djevojčicama izgradi. Pozivamo sve ljude da, barem na 31. 5. dođu u Prijedor zajedno i stanu rame uz rame protiv segregacije i diskriminacije žrtava", saopšteno je iz "Jer me se tiče".

Podsjećamo, peticija za izgradnju spomenika je po protokolu predana prošle godine, međutim, gradska skupština u Prijedoru se do danas nije izjasnila o inicijativi roditelja ubijene djece o gradnji spomenika. Međunarodni dan bijelih traka će, stoga, biti i oblik protesta protiv ovakvog postupanja lokalnih vlasti.

***
Molimo vas da kontaktirate inicijativu "Jer me se tiče" putem Facebook stranice ukoliko želite podržati inicijativu i biti u Prijedoru 31. maja, kako bi vas informisali o detaljima u vezi sa prevozom.
***

Tekst prenijet s Facebook stranice inicijative "Jer me se tiče"


Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • Poselami amidžu

    Give my regards to your uncle. Originally: Poselami amidžu. Very colloquial greeting, intentionally formulated from two Turkish words, to emphasize the familiarity of the speakers and their strong connection notwithstanding their jobs and the public. In purely semantical terms, a phrase Pozdravi strica (which would translate the same into English) might be used, but it would not have the same conspiratorial weight. By using colloquial discourse, the speakers distance themselves pointedly from the language of ubleha and thereby quite conciously confirm the essence of ubleha as an autoreferential non-identity. It is also worth mentioning whether an „amidža“ exists in the family in a sense of one's father's brother is irrelevant and that actually, in most cases, he does not exist at all; however, the greeting performs its function which a greeting Pozdravi strica could not perform at all and would perplex the speaker.   Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.