Eseji

Autorice: Jasna Kovo i Anela Hakalović (Sarajevo, BiH)

Politička emancipacija žena u okviru bosanskohercegovačke tranzicijske stvarnosti naišla je na veliki otpor, o čemu svjedoči prisutnost procesa repatrijarhalizacije, naturaliziranja dodijeljenih rodnih uloga i slično.   U procesu dodijeljivanja rodnih uloga  i jačanja patrijarhalne matrice koja je ugrađena u nacionalni kod posebnu ulogu zauzimaju mediji, kao prenosnici, ali i generatori konstrukcije ženske rodnosti. Način predstavljanja u medijima neizbježno se veže za određena značenja, a procesima stereotipizacije i markiranjem određenih značenjskih kodova, mediji postaju snažan izvor oblikovanja novih modusa rodnosti. Ne samo prezentirajući, nego i oblikujući poželjan oblik rodnog identiteta pojedinke, medijski diskurs postaje pogodan prostor za kritičku analizu rodnih pozicija u određenom društvenom kontekstu.  

Autorica: Maja Skenderović (Bosna i Hercegovina)

Recept

Prihvatila sam činjenicu da sa trenutne pozicije u kojoj postoji ogroman prostor za razvijanje aktivističke prakse postojimo svijet (piktogrami svih bivših, sadašnjih i budućih događaja), ja i djelovanje. Uzela sam određeni stav i pretvorila ga u kratke tekstualne segmente u kojima ću objasniti moj recept za svakog budućeg koji želi da mjenja.

Recept

1.Padobranac, pješak, učenik, vojnik

2.Doručak sa Turenom i sva tri jela sa Habermasom

3.Brzalice=moja politika nabrajanja

4.Kratki monolog i krađa identiteta C. Manuella

5.Kako sam si kupila kartu za Živim

6.Adoption !

Autor: Mladen T. Milanović (Srbija)

Uvod

Napisani redovi jesu više produkt introspektivnog i ekstrospektivnog razmatranja bivšeg studentskog aktiviste no pokušaj empirijskog rasložnjavanja složenog procesa studentskog aktivizma. U formi koja je više književno­umetnička no naučna (jer ne pripadam polju politikološko­sociološkog naučnog izučavanja društvenih fenomena) pokušao sam da razmotrim osnovne probleme studentskog aktivizma na temeljima ličnog iskustva.

Teme koje planiram da obuhvatim jesu razmišljanja o sledećim pitanjima:

1) Zašto se studenti upuštaju u studentski aktivizam?

2) Pacifikacija studentske blokade i metode diverzije;

3) Deprivacija i odustajanje od metoda borbe.

Autorica: Tanja Javorina (Hrvatska)

Jedno od neodgovorenih pitanja, odnosno onih za buduće rasprave, koje se pojavilo na kraju 6. Postjugoslavenske mirovne akademije je pitanje nasljednika/ca borbe. Tko će to nastaviti postojeće ili pokrenuti nove društvene promjene, tj. činimo li dovoljno da bismo stvorili nove aktiviste i aktivistkinje na ovim prostorima.

U ožujku ove godine u Hrvatskoj je GOOD Inicijativa u suradnji s Institutom za društvena istraživanja obznanila izvještaj o Istraživanju percepcije i stavova ispitanika o građanstvu1. GOOD Inicijativa okuplja organizacije koje se zalažu za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav2. Takav predmet nije postojao do prošle školske godine kada je uveden na međupredmetnoj, po mnogima nezadovoljavajućoj, razini.

Autorica: Vanja Dergić (Hrvatska)

˝Najnasilniji element društva je neznanje.˝ Emma Goldman

Iako je potrebno s oprezom pristupiti približavanju akademskog i aktivističkog diskursa, spajanjem te dvije perspektive osim što se jača analitički pristup određenim pokretima i inicijativama, također se stvara podloga za kasniju autorefleksiju i konstruktivnu samokritiku.  Upravo o pristupu koji se zasniva na obavezi refleksivnosti prema vlastitom angažmanu u sklopu određenih inicijativa i pokreta govori Stubbs (2012)[i] kada spominje značajnost akademskog pristupa, točnije mogućnosti koje otvara sociološko promatranje pojedinog društvenog pokreta. Takav pristup, koji uporište nalazi u akademskom diskursu, otvara mogućnost kasnije refleksije i evaluacije samog pokreta s ciljem da se zaustavi ˝očevidan propust aktivista i aktivistkinja da se pozabave (više teorijski orijentiranim) promišljanjem vlastitog angažmana, što je (djelomice) posljedica rasprostranjenih osjećaja iscrpljenosti i razočarenja˝ (Bilić, 2011:224)[ii].