Eseji Bosanski / Hrvatski / Srpski

E-mail lista


Molimo Vas unesite e-mail!

Eseji

Nužnost i dometi (eksplanatorne) istine u transformaciji sukoba

Mladen StojadinovićKurs: Uloga istorijske istine u transformaciji sukoba  Nužnost i dometi (eksplanatorne) istine u transformaciji sukoba Jedno od najvažnijih pitanja koje se postavlja pred autore i aktiviste koji se bave transformacijom sukoba...

Opširnije

Poželjne i nepoželjne figure u bh štampanim medijima

Jasna Kovo i Anela Hakalović (Sarajevo, BiH)Kurs: Mediji i sjećanje Poželjne i nepoželjne figure žena u bosanskohercegovačkim štampanim medijima: Bakira vs. Angelina Politička emancipacija žena u okviru bosanskohercegovačke tranzicijske stvarnosti naišla je...

Opširnije

 

mim_logo

Eseji (Bosanski/Hrvatski/Srpski)

Na raskrsnici identiteta

Drinić Sevimka

Uvod

Pronicanjem unutar drugih, unutar društva jeste i put pronicanja unutar sebe gledajući se u ogledalu onih koji su oko nas. Taj odraz može da nas navede da sebe vidimo kao sliku za sebe ili kao sliku o sebi. To nužno ne imlicira konflikt ali može da dovede do promišljanja. Jesmo li suštinski ušli u stado koje nas vodi motivom pripadanja nečega što je između nas i onozemaljskog ili smo stali na bedemu granica koje je stvorila ljudska ruka? Dali jedno isključuje drugo ili je kompatibilo ili pak bi pristali da balansiramo, žongliramo na žici da budemo dobar vjernik i pripadnik nacije? Ako je 21. vijek donio ovu dilemu onda nas nije naučio ničemu novom. On je samo otvorio ponovo vrata koja nikad nisu ni bila zatvorena do kraja- vrata preispitivanja kada i koliko izdajemo dio sebe u ime drugog sebe. Na prostoru Balkana ova vrata mogu da vam otvore dženet ili džehenem, raj ili pakao. Biti religijski fanatik ili nacionalista? Pitanje je sad!

Opširnije: Na raskrsnici identiteta

   

Boxing Bosnia

Melina Sadiković

Da li je u životu sve saopćivo ili ljude spaja samo muk?
Tin Ujević

Godina 2010 je izborna godina. Tako je Bosna i Hercegovina, u septembru 2010. godine, mjesto gdje bi trebala  biti svaka osoba koja razmišlja izvan kutija. Glasačkih i mislenih, dakako. Bez sumnje, na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine funkcionira jedinstvena vremenska mašina,  koja  vas u jednoj kratkoj šetnja bilo kojim bosanskohercegovačkim gradom ili selom (osobito kroz napuštena i porušena mjesta)  ili kroz kratki pregled političkog marketinga (nova forma reklamnog bloka, kako ga nazivaju saučesnici u svakodnevnom ispiranju na najvišoj mogućoj temperaturi)[1] nevjerovatnom brzinom vode od daleke prošlosti i/ili do još dalje budućnosti.  Sadašnjost je samo momenat u kojem objekat raskalašene političke pažnje odlučuje  kako će nazvati svoj limbo.

Opširnije: Boxing Bosnia

   

Umjetički aktivizam i/ili aktivistička umjetnost

Andreja Gregorina

Proces definiranja pojmova proces je u kojem pokušavamo fiksirati bit onoga o čemu govorimo. Ovakvo ljuštenje značenja i potraga za jezgrom u jednom će nas trenutku suočiti s manjkavostima svakog esencijalizma, naprimjer s dekontekstualizacijom i hijerarhizacijom pojmova. Ipak, nepouzdanost pojmova koju je detektirao još Platon, postmoderna je dala teorijski legitimitet, te učinila vidljivim sedimentacijske procese kojima su povijesno i kontekstualno podložni označitelji.

Pojmovi «umjetnost» i «aktivizam» su tzv. veliki pojmovi koji se koriste drugim tzv. velikim pojmovima (moral, moć, čovjek, mašta, ljepota, društvo) kako bi svoju definiciju učinili vjerodostojnom. Na kursu Aktivizam reloaded pokušali smo definirati pojam «aktivizam», a  slijedeći fragmenti pojavili su se kao semantički nukleusi potencijalne definicije: nastojanje oko drugačijeg društva, promijena dominantnih modela ponašanja, afimacija različitosti, smanjenje nasilja, javno (i privatno?) djelovanje. Umjetnošću, kao specifičnim oblikom ljudske djelatnosti, nismo se upće bavili, ali smo se ipak upustili u njezino pozicioniranje u kontekstu aktivizma. Aktivnosti koje su smatrane pogodnim za estetsku artikulaciju aktivističkih ideja su kalendari, performansi, književne večeri, forum kazalište, likovne kolonije, sapunice, koncerti i sl.

Opširnije: Umjetički aktivizam i/ili aktivistička umjetnost

   

Reflections on Ubleha

Anastas Vangeli

Introduction: Ubleha as a reference point

If there is an adequate explanation of the state of the civil society in the Post-Yugoslav (Western) Balkans, then it is the one offered by the authors on the topic of the Ubleha. The essence of the concept, is the deconstruction of the distorted self-centrism and the lack of purpose the civil society actors are facing; at the same time it is a very accurate observation of a failed translation of a western ideal into a post-communist context.

From the reflections on Ubleha by the original authors Šavija and Milanovi?, and from the further analysis offered by Stubbs, one clearly has in mind what the Ubleha means -  it is a cause for itself far from any known system of values and ideals. Its soul is humane, but it smells like clientelism; it declares a sincere quest for a better world, but the real driving force behind it is the quest for an immediately better life of its actors.

However, the point of this paper is to argue that even though the image of the civil society in the region can be described as Ubleha, it still is a progressive phenomenon that plays mostly a constructive role in the peace-building processes. The Ubleha of the Western Balkans may be considered to be not even close to the ideal of civil society, but at the same time, it is an inevitable and a major step towards a western liberal-democratic type of civil society that is proclaimed to be the goal all the Post-Yugoslav countries pursue.

Opširnije: Reflections on Ubleha

   

Budimo Milosrdni, Mislimo bez Milosti!

Branka Vasiljević

Napuštamo Sarajevo na izmaku još jednog dugog dana, na kraju jedne "intenzivne" sedmice.  Vozi nas sredovečni čovek u svom taksiju do drugog dela grada, poslednju deceniju poznatog kao "Istočno Sarajevo". Pita nas kojim putem da vozi "ovde ljevo il' gore preko Lukavice?" "Pa ne znamo, mi nismo odavde, vi vozite kuda je najbliže i kuda vam je zgodno" odgovaram ja. "A odakle ste?" "Iz Vojvodine, ja sam iz Zrenjanina a on je iz Novog Sada" ponovo odgovaram ja. Taksista ponovo nešto kao pita kojim putem da vozi, ali onako više za sebe, i komentariše kako će on nas voziti evo ovim kraćim putem, "A znam ja kako je u Beogradu, tamo će samo da te izvozaju, da ti uzmu pare", dodaje on. Osećaj nelagode, nepoverenja, tuge, sažaljenja, besa…sve se to nekako skoncentrisalo u kabini auta u trenutku kada sam već bila psihicki prepunjena sadržajima od prethodnih dana. Nemam snage da sada razlažem sa ovim čovekom taj kliše o "sve su to Milosević, Tudjman i Alija zakuvali… nismo pre znali ko je šta…" I samo ćutke klimnem  dok mi u glavi odzvanja njegova rečenica "Eto vidiš, nema ti tu živa groba, a kod nas, jes' videla to…" pokušavam da je razumem dok prilazimo stanici. Prisećam se lika taksiste koji nas je pre 8 dana vozio sa ove stanice u grad i njegove priče, dijametralno suprotne, a tako iste, dve priče koje se nikako ne mogu sastaviti i prepoznati u svojoj "ogledalizaciji". Taj samouvid je za sada još uvek privilegija samo malog broja ljudi, osvešćenih, onih koji se ne žele slepo povinovati autoritetima, koji slušaju druge i koji su se usudili misliti.


Opširnije: Budimo Milosrdni, Mislimo bez Milosti!