'Rad sjećanja' na rat u Bosni i Hercegovini

Kontekst i ciljevi:

Živimo u vremenu stalnih poziva za pamćenjem. 'Da se ne zaboravi!' ultimativni je moto našeg življenja, ne samo u kontekstu političkih poziva u odnosu na nedavni rat u Bosni i Hercegovini, već i svakodnevnog života oslonjenog na brojne podsjetnike obaveza, bilježenje trenutaka, fotografisanje i kreiranje vlastitih arhiva. S druge pak strane, kako Pierre Nora ističe, sjećanje nam sve više izmiče i s njim kao da dio nas nestaje, te se čini da je upravo prekomjernost sjećanja (ili poziva za sjećanjem) ono što vodi zaboravu (Umberto Eco). 'Sjećanje nasilja' na koje se najviše društveni pozivi odnose, praćeni slikama ratnog užasa sa porukom imperativa sjećanja kako se ne bi ponovilo, stavljaju pred nas veliku odgovornost i prilično nejasan zadatak. Da li je uopšte moguće zaboraviti? Zašto je političkim elitama tako bitno da se ne zaboravi? Šta tačno da se ne zaboravi? Šta bi bio pokazatelj zaborava? Šta bi bio pokazatelj dobrog sjećanja i šta raditi s tim sjećanjem? Koliko smo uronjeni u dominantne politike sjećanja i da li ih uopšte primjećujemo?

Situacija sa sjećanjem u postratnoj BiH možda i ne bi bila tako složena da dominantne politike sjećanja ne funkcionišu tako dobro. U odnosu na svakodnevno poimanje sjećanja kao prilično autonomnog procesa, sjećanje je duboko uronjeno u složene nacionalne, rodne, klasne i odnose moći koji određuju šta zapamtiti (ili zaboraviti), ko treba da zapamti i u koju svrhu. I dok se ovo čini prilično sličan opis onoga što zovemo politikom sjećanja koja ima svoje manifestacije na svakom koraku, ne treba zaboraviti 'našu' aktivnu ulogu u reprodukciji ovakvih odnosa (Gillis 2006.) Drugim riječima, 'naše' pristajanje na to i aktivna uloga u reprodukciji takvog sjećanja (svog identiteta i društva u kakvom živimo) je i najjača (često nesvjesna) spona i podrška između onih koji vladaju i naroda.

Dekonstruisati ovaj proces i njegove mnogostruke varijacije izazov je pred kojim se nalazi ovaj kurs. U tom zadatku oslanjamo se na brojne manifestacije politika sjećanja i sferu svakodnevnog života unutar kojeg se one upisuju, reproduciraju, realiziraju, modificiraju i prave otkloni (otpori), 'nevidljive' alternative. Svrha kursa kao dijela šireg projekta pod naslovom 'Culture of Remembering in Local Communities in Bosnia and Herzegovina' je trojaka:

-Obrazovna priprema za predstojeći istraživački rad

-Bazična metodološka priprema kroz analizu istraživačkih radova-članaka (studije slučaja)

-Stvaranje uslova za razvijanje istraživačkog projekta

Ciljevi kursa su sljedeći:

-upoznavanje sa teoretskim aparatom: ključnim konceptima i debatama koje se tiču sjećanja, te modalitetima njihovog funkcionisanja u zajednicama širom svijeta sa naglaskom na Bosnu i Hercegovinu;

-razvijanje kritičke svijesti;

-potaknuti/razviti sposobnost društvene kontekstualizacije i uporedne analize izučavanih fenomena;

-razviti sposobnost metodološke analize tekstova zasnovanih na empirijskim istraživanjima;

-razviti motivaciju za empirijsko istraživanje i potencijalni emancipatorski karakter nalaza;

-osnažiti za aktivizam.

Metodologija

Metodologija izvođenja kursa zasnovana je na nekoliko principa: a) interdisciplinarnom pristupu sa fokusom na empirijske, posebno etnografske studije;  b) kombiniranju teoretske, (bazične) metodološke pripreme za istraživački rad i pred-istraživačke aktivnosti; c) komparativom pristupu fenomenu sjećanja; d) principu grupnog rada i dijeljenja; e) ličnim osvrtima na izučavane fenomene kroz brojne vježbe.

Kurs se sastoji od dvije trodnevne radionice. Tokom prve radionice obrađuju se tri tematske jedinice (jedna dnevno) i dvije dodatne tokom druge radionice. Zadnji dan kursa učesnici će predstaviti nalaze četiri timski provedena pred-istraživanja koje će se izvesti između prve i druge radionice.

Realiziranje tematskih jedinica sastojaće se od predavanja, prikazivanja filmova kao edukativnog sredstva, vježbi, diskusija, prezentacija studija slučaja unutar grupa; i terenskom obilasku/istraživanju.

Svaka tematska jedinica uključuje sesiju prezentacije i diskusije o člancima koji predstavljaju studije slučaja. Cilj ovoga jeste pokazati modalitete istraživanog fenomena u jednoj komparativnoj geografskoj, rodnoj, nacionalnoj, dobnoj dimenziji. Studije slučaja služe i kao demonstracija brojnih načina realizacije politike sjećanja u svakodnevnim životima ljudi, i kao demonstracija brojnih modaliteta koji predstavljaju otklone (otpore) istim.

Svi učesnici/e trebaju pročitati sve tekstove osnovne literature prije početka date radionice. Ovi tekstovi biće objedinjeni u čitanci osnovne literature za kurs. Dodatno, učesnici/e će putem e-mail-a za prvu radionicu dobiti po tri članka (studije slučaja) koje je također potrebno pročitati unaprijed i napraviti sažetke prema uputama koje će vam biti dostavljene. Svaki dan, svaki učesnik/ca će prezentirati po jednu studiju slučaja unutar manje grupe. Po završetku prezentacije studija slučaja sažeci će se međusobno razmijeniti unutar date grupe što multiplicira uvid svih učesnika/ca u sve studije slučaja. Tačne upute o formiranju grupa i načinu rada dobit ćete prvi dan radionice, a do tada potrebno je pročitati primljene članke i napraviti sažetke. Napominjemo, da sesija prezentacija studija slučaja koja je predviđena za svaki dan predstavlja centralni dio svake nastavne jedinice.

Ovdje ćete naći dodatnu literaturu koja vam može biti od pomoći prilikom istraživačkog rada. Radi se o dodatnim teoretskim, empirijskim člancima o sjećanju koji bi nekim od vas mogli biti od koristi, zatim člancima koji nisu o sjećanju, ali bi neki od nalaza empirijskog istraživanja mogli ići u tom smjeru, kao na primjer studije o komšiluku, o kultu heroja ratnika, o svakodnevnom nacionalizmu, promjenama unutar rodnih odnosa i slično. Dodatno, jedan je metodološki članak. Dakle, ništa nije obavezno za čitati, ali bi nekim grupama možda moglo biti od koristi. Pozivamo i vas da također postavite članke za koje mislite da bi drugim grupama bili korisni. Ukoliko se ne snalazite s postavljanjem članaka na Moodle, proslijedite ih Emini na mejl koja će ih zatim postaviti ovdje.

Slijedi spisak dostupne literature. Prvi dio se odnosi na literaturu koja je dostupna online (linkovi u produžetku), a drugi dio se odnosi na literaturu koja je dostupna na Moodle-u za preuzimanje.

Online linkovi:

  1. Qualitative Research. http://www.sagepub.com/upm-data/48453_ch_1.pdf
  2. Erill Astrid& Ansgar Nünning (eds.) in collaboration with Sara B. Young, Walter de Gruyter Cultural Memory Studies. An International and Interdisciplinary Handbook. Berlin New York http://michaeljgoodnight.com/_Memes%20Books/Netzach-Hod/Media-and-Cultural-Memory.pdf
  3. Malki Lisa. [Malkki L.] 2009 (1994). 'Gradjani čovečanstva - internacionalizam i zamišljena zajednica nacija (prev. A Zaharijević]' Treći Program (Radio Beograd) 139-140: III-IV, 386-411. http://www.radiobeograd.rs/download/Casopis/lizamalki139140.pdf
  4. Čusto, Amra. 2013. ULOGA SPOMENIKA U SARAJEVU  U IZGRADNJI KOLEKTIVNOG SJEĆANJA NA PERIOD 1941-45. I 1992-95. - KOMPARATIVNA ANALIZA, Institut za istoriju, Sarajevo. http://www.iis.unsa.ba/pdf/custo_uloga_spomenika_sadrzaj.pdf
Dostupna literatura na Moodle-u:

  1. Halbwachs, Maurice. 1992. On Collective Memory. edited, translated, and with an Introduction by Lewis A. Coser, University of Chicago Press
  2. Malkki L. 1995b. 'Refugees and exile: from refugee studies to the national order of things' Annual Review of Anthropology 24, 495-523.
  3. Esbenhade, R. (1995) Remebering to foget: memory, history and national identity in post-war East-Central Europe, Representations 49, 72-96
  4. Das, Veena. 1998 (1996). "Language and Body: Transactions in the Construction of Pain” in Das V., Kleinmann A. and Lock M. (eds) 1998. Social suffering. Berkeley: California UP. [also special issue of Daedalus Winter 1996), pp. 67-91
  5. Das V. & Kleinman A. 2001. 'Introduction' In: Das V., Kleinman A. , Lock M., Ramphele M. & Reynolds P. (eds) Remaking a world: violence, social suffering  and recovery. Berkeley: California UP.
  6. Duijzings G. 2007. 'Commemorating Srebrenica: histories of violence and the politics of memory in Eastern Bosnia' In: Bougarel X., Helms E. & Duijzings G. (eds) The new Bosnian mosaic: memories, identities and moral claims in a post-war society. Aldershot: Ashgate. 141-166.
  7. Tepić, Jasmina. 2012. "Da li inicijative za sjećanje imaju ulogu u borbi protiv kulture šutnje kojom se održava nekažnjivost u Bosni i Hercegovini”. Impunity Watch Report. dostupno na http://www.impunitywatch.org/docs/BiH_Mem_Research_Report_Bosnian.pdf
  8. Bougarel X. 2007. 'Death and the nationalist: martyrdom, war memory and veteran identity among Bosnian Muslims' In: Bougarel X., Helms E. & Duijzings G. (eds) The new Bosnian mosaic: memories, identities and moral claims in a post-war society. Aldershot: Ashgate. 167-192.
  9. Bougarel X. 2008. 'The shadow of heroes: former combatants in post-war Bosnia-Herzegovina' International Social Science Journal 58:189, 479-490.
  10. Kurtovic L. 2011. 'What is a nationalist? Some Thoughts on the Question from Bosnia-Herzegovina' Anthropology of East Europe Review 29(2).
  11. Henig D. 2012. 'Knocking on my neighbour's door: on metamorphoses of sociality in rural Bosnia' Critique of Anthropology 32:1, 3-19.
  12. Jansen S. 2008. 'Misplaced masculinities: status loss and the location of gendered subjectivities amongst non-"transnational" Bosnian refugees' Anthropological Theory 8:2, 181-200.
  13. Kolind T. 2007. 'In search of "decent people": resistance to the ethnicization of everyday life among the Muslims of Stolac' In: Bougarel X., Helms E. & Duijzings G. (eds) The new Bosnian mosaic: memories, identities and moral claims in a post-war society. Aldershot: Ashgate. 123-139.
  14. Damir Arsenijević (2011) Gendering the Bone: The Politics of Memory in Bosnia and Herzegovina1, Journal for Cultural Research, 15:2, 193-205, DOI:10.1080/14797585.2011.574059

KURS: 'RAD SJEĆANJA' NA RAT U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Fondacija Mirovna akademija, 2015.g.

 

Voditeljice kursa: Nejra Nuna Čengić i Tamara Šmidling

 

Kontekst i ciljevi:

Živimo u vremenu stalnih poziva za pamćenjem. 'Da se ne zaboravi!' ultimativni je moto našeg življenja, ne samo u kontekstu političkih poziva u odnosu na nedavni rat u Bosni i Hercegovini, već i svakodnevnog života oslonjenog na brojne podsjetnike obaveza, bilježenje trenutaka, fotografisanje i kreiranje vlastitih arhiva. S druge pak strane, kako Pierre Nora ističe, sjećanje nam sve više izmiče i s njim kao da dio nas nestaje, te se čini da je upravo prekomjernost sjećanja (ili poziva za sjećanjem) ono što vodi zaboravu (Umberto Eco). 'Sjećanje nasilja' na koje se najviše društveni pozivi odnose, praćeni slikama ratnog užasa sa porukom imperativa sjećanja kako se ne bi ponovilo, stavljaju pred nas veliku odgovornost i prilično nejasan zadatak. Da li je uopšte moguće zaboraviti? Zašto je političkim elitama tako bitno da se ne zaboravi? Šta tačno da se ne zaboravi? Šta bi bio pokazatelj zaborava? Šta bi bio pokazatelj dobrog sjećanja i šta raditi s tim sjećanjem? Koliko smo uronjeni u dominantne politike sjećanja i da li ih uopšte primjećujemo?

Situacija sa sjećanjem u postratnoj BiH možda i ne bi bila tako složena da dominantne politike sjećanja ne funkcionišu tako dobro. U odnosu na svakodnevno poimanje sjećanja kao prilično autonomnog procesa, sjećanje je duboko uronjeno u složene nacionalne, rodne, klasne i odnose moći koji određuju šta zapamtiti (ili zaboraviti), ko treba da zapamti i u koju svrhu. I dok se ovo čini prilično sličan opis onoga što zovemo politikom sjećanja koja ima svoje manifestacije na svakom koraku, ne treba zaboraviti 'našu' aktivnu ulogu u reprodukciji ovakvih odnosa (Gillis 2006.) Drugim riječima, 'naše' pristajanje na to i aktivna uloga u reprodukciji takvog sjećanja (svog identiteta i društva u kakvom živimo) je i najjača (često nesvjesna) spona i podrška između onih koji vladaju i naroda.

Dekonstruisati ovaj proces i njegove mnogostruke varijacije izazov je pred kojim se nalazi ovaj kurs. U tom zadatku oslanjamo se na brojne manifestacije politika sjećanja i sferu svakodnevnog života unutar kojeg se one upisuju, reproduciraju, realiziraju, modificiraju i prave otkloni (otpori), 'nevidljive' alternative. Svrha kursa kao dijela šireg projekta pod naslovom 'Culture of Remembering in Local Communities in Bosnia and Herzegovina' je trojaka:

-Obrazovna priprema za predstojeći istraživački rad

-Bazična metodološka priprema kroz analizu istraživačkih radova-članaka (studije slučaja)

-Stvaranje uslova za razvijanje istraživačkog projekta

 

Ciljevi kursa su sljedeći:

-upoznavanje sa teoretskim aparatom: ključnim konceptima i debatama koje se tiču sjećanja, te modalitetima njihovog funkcionisanja u zajednicama širom svijeta sa naglaskom na Bosnu i Hercegovinu;

-razvijanje kritičke svijesti;

-potaknuti/razviti sposobnost društvene kontekstualizacije i uporedne analize izučavanih fenomena;

-razviti sposobnost metodološke analize tekstova zasnovanih na empirijskim istraživanjima;

-razviti motivaciju za empirijsko istraživanje i potencijalni emancipatorski karakter nalaza;

-osnažiti za aktivizam.

 

 

Metodologija

Metodologija izvođenja kursa zasnovana je na nekoliko principa: a) interdisciplinarnom pristupu sa fokusom na empirijske, posebno etnografske studije;  b) kombiniranju teoretske, (bazične) metodološke pripreme za istraživački rad i pred-istraživačke aktivnosti; c) komparativom pristupu fenomenu sjećanja; d) principu grupnog rada i dijeljenja; e) ličnim osvrtima na izučavane fenomene kroz brojne vježbe.

Kurs se sastoji od dvije trodnevne radionice. Tokom prve radionice obrađuju se tri tematske jedinice (jedna dnevno) i dvije dodatne tokom druge radionice. Zadnji dan kursa učesnici će predstaviti nalaze četiri timski provedena pred-istraživanja koje će se izvesti između prve i druge radionice.

Realiziranje tematskih jedinica sastojaće se od predavanja, prikazivanja filmova kao edukativnog sredstva, vježbi, diskusija, prezentacija studija slučaja unutar grupa; i terenskom obilasku/istraživanju.

Svaka tematska jedinica uključuje sesiju prezentacije i diskusije o člancima koji predstavljaju studije slučaja. Cilj ovoga jeste pokazati modalitete istraživanog fenomena u jednoj komparativnoj geografskoj, rodnoj, nacionalnoj, dobnoj dimenziji. Studije slučaja služe i kao demonstracija brojnih načina realizacije politike sjećanja u svakodnevnim životima ljudi, i kao demonstracija brojnih modaliteta koji predstavljaju otklone (otpore) istim.

Svi učesnici/e trebaju pročitati sve tekstove osnovne literature prije početka date radionice. Ovi tekstovi biće objedinjeni u čitanci osnovne literature za kurs. Dodatno, učesnici/e će putem e-mail-a za prvu radionicu dobiti po tri članka (studije slučaja) koje je također potrebno pročitati unaprijed i napraviti sažetke prema uputama koje će vam biti dostavljene. Svaki dan, svaki učesnik/ca će prezentirati po jednu studiju slučaja unutar manje grupe. Po završetku prezentacije studija slučaja sažeci će se međusobno razmijeniti unutar date grupe što multiplicira uvid svih učesnika/ca u sve studije slučaja. Tačne upute o formiranju grupa i načinu rada dobit ćete prvi dan radionice, a do tada potrebno je pročitati primljene članke i napraviti sažetke. Napominjemo, da sesija prezentacija studija slučaja koja je predviđena za svaki dan predstavlja centralni dio svake nastavne jedinice.